‘U Srbiji se sreću špijuni svih vrsta, preko nje se trguje i prebacuje oružje, to je otvoreni prostor na kojem i Rusi i Amerikanci mogu da djeluju’, ukazuje Aida A. Hozić, vanredna profesorica međunarodnih odnosa na Univerzitetu u Floridi.
„Ruska agresija i rat u Ukrajini, koji su zapravo počeli još 2014. godine aneksijom Krima i okupacijom istočne Ukrajine ali na koje Zapad tada nije otvoreno odreagovao, sada potpuno transformišu međunarodnu politiku. Privid mira i međunarodne saradnje je zamijenjen otvorenom konfrontacijom između velikih sila i njihovim zahtjevima da manje zemlje izaberu stranu uz koju pristaju“, govori dr. Aida A. Hozić, vanredna profesorica međunarodnih odnosa na Univerzitetu u Floridi.
Kako je njeno istraživanje smješteno na raskrsnici političke ekonomije, studija kulture i međunarodne sigurnosti dodaje da su ekonomska konkurencija i trka za resursima intenzivirani te da se svi naoružavaju do zuba pa novi konflikti izgledaju neminovni.
„Mislim da je najveća promjena, zapravo, taj gubitak privida mira, jer su za mnoge dijelove svijeta, uključujući i zemlje Zapadnog Balkana, i posljednje tri decenije, nakon kraja Hladnog rata, bile prepune rata i nasilja. Sada rat i ratna ekonomija otvoreno postaju norma“, kaže sagovornica.
Rusija je izolovao samo Zapad
Prema njenim riječima, sankcije prema Rusiji su samo preorijentisale tokove kapitala ali ih nisu zaustavile.
„To je bilo i za očekivati. Dobro znamo od sankcija prema Srbiji u toku 1990-ih da su samo dovele do novih, vrlo često, ilegalnih načina akumulacije kapitala. U ruskom slučaju, pojačana je saradnja sa Kinom, Turskom i Indijom, sa zemljama u Africi, Aziji i Latinskoj Americi koje odbijaju da se stave na bilo koju stranu u ovom konfliktu. Dakle, Rusija je izolovana samo od Zapada, koji je naravno jako ekonomski bitan, ali nije cijeli svijet.“
Komentirajući američku politiku prema državama na Zapadnom Balkanu, ističe da Sjedinjene Američke Države trenutno u regionu traže partnere protiv Rusije.
„Vrlo im je važno da Srbiju pridobiju na svoju stranu, a to znači da pomognu zaborav ratova i genocida iz 1990-ih godina za koje je Srbija primarno odgovorna, da smanje netrpeljivost prema Sjevernoatlantskom savezu (NATO-u), da na ovaj ili onaj način iskoriste bliskost srpskih političara sa Rusijom za svoje ciljeve. U neku ruku, Srbija je trenutno kao velika Casablanca, tu se sreću špijuni svih vrsta, preko nje se trguje i prebacuje oružje, to je otvoreni prostor na kojem i Rusi i Amerikanci mogu da djeluju. Na sličan način, Njemačka i Evropa postupaju prema Hrvatskoj. Otvoreni Balkan je pokriće da se podrže veći narodi, a gubitnici su sitne ribe poput Bosne i Hercegovine i Kosova, koji se masovno iseljavaju“, smatra Hozić.
Nedostatak međunarodnog djelovanja
Smatra da je Bosna i Hercegovina minimalno uložila u svoje prisustvo u svim međunarodnim forumima, pa tako i u Washingtonu.
„Nedovršena i fraktalna državnost u samoj Bosni i Hercegovini se prenosi i na nedostatak međunarodnog djelovanja. A nakon 30 godina, teško je više bilo šta dobiti na osnovu statusa žrtve, što je jedina karta na koju su probosanski političari znali da igraju od rata naovamo. Nažalost, žrtve su izmučene i osiromašene, a taj adut izgubljen“, priča sagovornica.
Zatim se osvrnula i na poteze Milorada Dodika, predsjednika bosanskohercegovačkog entiteta Republika Srpska.
„Milorad Dodik je na vlasti, na ovaj ili onaj način, od kraja 1998. godine. Od ubistva bivšeg srbijanskog premijera Zorana Đinđića, on je otvoreni ultra-nacionalista, negator genocida, ruski pion. Tu nema ništa novo. Zašto on nije ranije istinski sankcioniran, zašto međunarodna zajednica ne reaguje, zašto je entitetu Republika Srpska dozvoljeno da postane de facto samostalna država je vjerovatno slično razlozima zbog kojih genocid u Bosni i Hercegovini nije zaustavljen“.
‘Bosna i Hercegovina je kao crna rupa’
Smatra i da su etnonacionalističke politike kao i uspon desnice te autoritarnih lidera u Evropi veoma opasni.
„To što se dešavalo na Balkanu ranih 1990-ih je bilo predigra za današnju politiku u Evropi, ali i svijetu. Toksični nacionalizam, strah od razlike i drugoga, strah od imigracije, islamofobija… to ujedinjuje sve sile desnice u koje naravno treba uključiti i Vladimira Putina u Rusiji, Narendru Modija u Indiji, te Donalda Trumpa u Sjedinjenim Američkim Državama“, navodi Hozić.
Tvrdi da je Zapadni Balkan u stanju između rata i mira već 20 godina i mišljenja je da će tako i ostati i narednih 20 godina, a da su višestruki identiteti najveće bogatstvo našeg podneblja, pa zato svima i smetaju jer se nacionalna homogenost smatra za vrlinu.
„Trenutno je najveća sreća, ali i tragedija Balkana, da je samo marginalno bitan, odnosno Evropa ga vidi kao bezvrijedni prostor sa kojeg crpi jeftinu radnu snagu. Bosna i Hercegovina je kao crna rupa i ona nije čak ni infrastrukturno povezana sa ostatkom svijeta. Za Kosovo se pribojavam, jer su tamo baze, a Rusima je trn u oku. Ali u principu, ekonomska mizerija će se produbiti, politička paraliza i elitna pljačka naroda će potrajati, ništa se neće promijeniti osim što će život običnim, poštenim ljudima biti sve teži bez adekvatne zdravstvene njege, ulaganja u obrazovanje i kulturu, bez društvene i fizičke infrastrukture. Rat i nasilje će nastaviti da plaše da bi situacija ostala potpuno ista“, zaključuje sagovornica.
Izvor: Link
