Kragujevački gljivari pronalaze i pečurke koje nemaju ime u narodu jer su retke i nepoznate
Od 33 najređe gljive u Evropi, 11 raste u srcu Šumadije na području grada Kragujevca. Mnoge su otkrivene zaslugom agilnih članova Gljivarskog društva „Šumadija“, koji vode računa o zaštiti ugroženih i retkih vrsta pečuraka u Srbiji, ali i u saradnji s kragujevačkim Prirodno-matematičkim fakultetom i drugim institucijama učestvuju u proučavanju gljiva kao prirodnog izvora hrane i edukuje građane o pravilnom odnosu prema gljivama i prirodi, ali i o opasnostima od otrovnih pečuraka.
Na 23. redovnoj godišnjoj izložbi kragujevačkog gljivarskog društva izložene su 224 vrste pečuraka. Ima tu retkih i malo poznatih gljiva, kao što je bovista paludosa, koju je na Kopaoniku pronašao Zvezdan Mitrović, predsednik Gljivarskog društva „Šumadija“. Ona je toliko retka i kod nas nepoznata da i nema ime poznato u narodu, već samo latinsko. Kontinentalni raritet je i urnula mediteranea. To je tipično mediteranska gljiva, ali ju je Nenad Milosavljević, predsednik Upravnog odbora Gljivarskog društva „Šumadija“ pronašao na Žeželju, visokom 481 metar, četiri-pet kilometara udaljenom od centra Kragujevca.
– Ona je, takođe, retka kod nas, pa zato ima samo latinsko ime urnula, što u prevodu znači čaša ili činija, jer tako izgleda. Njeno prisustvo u Šumadiji potvrdio je poznati italijanski mikolog Mateo Karbone i smatra se da je ovo jedini nalaz ove gljive u kontinentalnom Balkanu, van područja oko Sredozemnog mora. Sada nije izložena, jer ona niče u maju. Ima je na 15 lokaliteta u Evropi. Nejestiva je, ali nije otrovna i još nije dovoljno proučen njen sastav i lekovitost – kaže Milosavljević.
Zbog značaja za srpsku mikologiju, kako kaže Ivana Jovanović, iz Zavoda za zaštitu prirode, preduzete su mere za zaštitu njenog staništa.
Među mediteranske vrste koje su se nastanile i u Šumadiji, u okolini sela Drača, spadaju čaburka (amanita ovoidea), jedna od najvećih gljiva, jestiva i uz dobru pripremu ukusna, kao i Dipenov vrganj, srednje gastronomske vrednosti. Tako Šumadija nije više poznata samo po šljivama, već i po gljivama.
– Ipak, u Šumadiji su najpopularniji i najrasprostranjeniji vrganj i lisičarka, zatim, sunčanica, rujnica ali imamo i retke vrste, kao što su kovrdžava kokica, jelova brada – ističe Milosavljević.
On dodaje i da njihovo društvo sarađuje i sa gljivarima iz drugih krajeva Srbije i da rado obilaze i druge predele, ne samo Šumadiju.