Da li će se formalno “ujedinjena opozicija” u Kragujevcu napokon i stvarno ujediniti radi višeg cilja i postati ravnopravan izazivač režima Aleksandra Vučića na lokalu? Ako se po, onoj narodnoj po jutru dan poznaje nade Kragujevčana o promeni režima mogli bi da budu rasršene i pre nego su istinski zaživele.
Pre par dana pisali smo o protestu „Dogovor za pobedu“ kod Krsta i kako je skup prošao. Objektivno, iako želimo da sve to pripišemo dečijim bolestima i neiskustvu nedavno objedinjene kragujevačke opozicije, loše je Skup je pokazao veliku neorganizovanost i razjedinjenost na više frontova, kako će to izgledati kada dođe vreme izbora videćemo…Ali da mora bolje, mora!!!
Elem, nedavni skup opozicije u Kragujevcu ispromovisan je jako površno, preko društvenih mreža i na par lokalnih portala. Skoro kao da je neko iznutra sabotirao da se protest medijski kvaliteno promoviše. Precizne informacije o mestu okupljanja ostale su nedorečene, što je rezultiralo time da se ljudi razlete između dva moguća mesta – Đačkog trga i Krsta.
Država se raspada, a (ujedinjena) opozicija ne može da navede ni tačnu lokaciju okupljanja?
Zvučaće banalno, ali na apsolutnu nepovezanost u krugovima kragujevačke opozicije ukazuje i slika kojoj smo lično bili svedoci pre i nakon skupa. Jedni su otišli levo, drugi desno – ni kafu nisu popili zajedno. Neki su završili u Hotelu Kragujevac, poput Grbovića i Vlatka, Aleksandar Jovanović Ćuta i ostali u drugom lokalu, narodni poslanici sede za različitim stolovima. Sve u svemu, jedan prizor koji zabrinjava, a izbori su nam iza ćoška.
Kako sugrađani mogu da ubede svoje prijatelje, kolege i komšije da izađu na glasanje kada ih na to pozivaju anonimni govornici? Ni sami lideri opozicije ne pokazuju jedinstvo i zajednički cilj, a od građana očekuju glas bez oklevanja. Pritom, prisustvo vaskrslih kragujevačkih političara, poput Verka i Vlatka Rajkovića, zbog dobro poznatih neraščišćenih računa iz prošlosti, otežava narodu da se poveže sa novim liderima.
Da li vladajuća koalicija stvarno ima nešto što opoziciji manjka? Evidentno je da i oni imaju nesuglasice, ali se drže zajedno preko decenije. Da li je trik u glavnom liku koji vodi predstavu?
Kada će opozicija u Kragujevcu konačno da premosti svoje razlike, da prevaziđe lične interese i formira zajednički front kako bi se suprotstavila izazovima predstojećih izbora? Da li je moguće da već jednom lideri pređu preko svog ega i sujete i napokon stave inters građana ispred svega?
Građani u žalosti – šta treba da se desi, da se konačno ujedinimo?
Kragujevčani, kao i čitava Srbija, očekuju od lidera opozicije da se usredsrede na zajednički cilj i da pruže konkretna rešenja za probleme s kojima se narod svakodnevno suočava. Ko kaže da nezadovoljni ne izlaze na proteste, već samo “nekoliko stotina” aktivista? Desetine hiljada nezadovoljnih građana ne izlazi na proteste jer nisu zadovoljni onim što im se nudi a izgleda da im nije više do uličnih foto performansa gde pojedini poberu sve zasluge.
Ovakvim raspletom događaja najverovatnije profitira samo desnica koja ima ima stabilno biračko telo, ali i ono apstinenstko koje opet na kraju prevagne na stranu vlasti.
Ovaj sastav opozicije, je kao rogovi u vreći i kao takav ne održiv je. Ne može neko sebe da deklariše kao opoziciju, a da “duva u istu tikvu” sa vlašću. A takvih ima u ovoj nazovi udruženoj opoziciji.